Iako sam imala tu “nesreću” da mi je bio mentor samo na jednoj radionici, ta mi se radionica projektiranja poslovne zgrade toliko urezala u pamćenje da me, na neki način, odredila. Njegovo mentorstvo – makar tada kratko – ohrabrilo me, inspiriralo i ulilo mi snažno stvaralačko samopouzdanje koje do tada nisam imala u toj mjeri.

Sjećam se kao da je bilo jučer: odveo je cijelu grupu studenata na kiparski odjel Likovne akademije, gdje smo upoznali studente kiparstva. Svaki student arhitekture izabrao je suradnika. Vrlo je brzo prepoznao moju naklonost prirodi i organskoj arhitekturi pa me uputio na odgovarajuću literaturu. Arhitektura prirode Zvonka Pađana i danas mi je najdraža knjiga.

Profesor je u fazi izrade koncepta zabranio korištenje računala. To je unijelo nemir među studente – bojali smo se da nećemo biti dovoljno dobri u crtanju. No brzo je odagnao tu nelagodu objašnjenjem da je svačija grafička interpretacija dio prezentiranja njegova autorskog rješenja. Rezultat su bile nadahnute prezentacije, nova prijateljstva i predivna radna atmosfera. Ne sjećam se da je ijedan student osjetio stres prilikom predaje i prezentacije rješenja.

Svatko od nas završio je radionicu s vrijednim znanjem i iskustvom, dobrom ocjenom, novim uzletom i izrazito snažnom željom za daljnjom suradnjom s profesorom Morsanom – konceptom mentorstva za koji sam do tada mislila da je na studiju arhitekture gotovo nemoguć.

Toliko elana i aktivne inspiracije u jednoj osobi. Tada mi nije bilo jasno kako netko s toliko znanja, iskustva i kvaliteta uspijeva biti toliko prizemljen i toliko predivan čovjek.

Nakon završetka studija nerijetko sam ga znala nazvati ili mu poslati e-mail, nakon čega bi me on nazvao. Znali smo dugo razgovarati o literaturi i stvaralaštvu poznatih arhitekata, često se referirajući na njihov odnos prema ljudskoj evoluciji i prirodi.
Kada sam pisala postove za web-blog, rekao je da mu moj istraživački proces izgleda kao prikupljanje građe za knjigu – i ohrabrivao me da krenem djelovati u tom smjeru.

Nazvao me prije tri mjeseca jer ga je moj razgovor s Nikolom Bašićem potaknuo na razmišljanje o sakralnoj arhitekturi, koja je u Hrvatskoj bitno podcijenjena. S velikim žarom i povjerenjem u mene predlagao je da snimim epizodnu emisiju na tu temu u TV-produkciji.

Takav je bio naš dragi Boris Morsan: profesor, stručnjak, mentor, prijatelj – utočište gdje nestaje svaka nesigurnost. U svakome je vidio nešto posebno. Čak i kada bih posumnjala u sebe, on je svakom rečenicom budio moju uspavanu snagu.

Uvijek sam se divila njegovoj sposobnosti da s tolikom lakoćom učini sugovornika boljom osobom.

Duboko sam potresena njegovim odlaskom, no znam koliki je trag ostavio na svakome tko ga je imao čast poznavati. Sigurna sam da je to golema ostavština.

Hvala Vam, dragi profesore, na svemu. Nikada Vas neću zaboraviti.

• Egradnja.hr – In memoriam Boris Morsan: Dragi profesore, hvala vam na svemu