Iznad kamenog horizonta

Na rubu Ražanca, u vizualnom dijalogu s Velebitom, nastaje kuća kojoj kontekst diktira osnovni postav.

Izazov je bila uska parcela, iz koje je morala „izrasti“ kuća s bazenom. Ona je trebala djelovati moderno i luksuzno, no istovremeno respektirati lokalnu arhitekturu Ražanca i pogled prema moru i Velebitu.

Prizemlje je spojeno s kamenim zidovima na terenu i otvara se prema jugu — dnevne funkcije klize u pejzaž, a boravak se produžuje na natkrivenu lođu i prostor oko bazena.
Na katu su smještene tri sobe, a volumen završava jednostavnom intervencijom: staklenim izlazom na krovnu terasu koji gotovo lebdi iznad horizonta.

Kuća je projektirana kao jedinstvena stambena jedinica, a u prostornom i materijalnom smislu zadržava umjerenost. Čisti betonski rub bazena kontrastira kamenom zidu, a razigranost forme dolazi iz funkcionalnih potreba, ne stilske hirovitosti. Jednokrako stubište vodi do krovne terase s pogledom na more i Velebit.

Krovna nadogradnja definirana je kao ‘krovni izlaz’, ali oblikovana poput svjetionika — vertikalnog oka koje promatra krajolik i ujedno kontrolira dnevnu svjetlost. Iako minimalna u tlocrtu, ova etaža mijenja percepciju kuće i pretvara je u ambijentalnu platformu za kontemplaciju.

U uvjetima skučenog regulacijskog okvira i susjedstva zasićenog prostornim nepravdama, ova kuća nastaje kao kompromis između dozvoljenog i potrebnog, između propisa i poezije.