Da nešto pitam samu sebe - Što je arhitektura?
Ne znam da li ijedan arhitekt zna pravi i sveobuhvatan odgovor. Da, naravno postoje općeprihvaćene definicije kao: Arhitektura je umjetnost gradnje, planiranja, oblikovanja i izrade najrazličitijih objekata sa različitim funkcijama (Wikipedia) ili Arhitektura je umjetnost koja oblikuje prostor volumenom. Spada pod likovnu umjetnost te ima praktičnu namjenu – za boravak, zaklon ili pak samo prolazak i slično. Ovim, a i ostalim definicijama se sugerira da je arhitektura aktivnost koja nastaje ljudskim djelovanjem.
No, da li je to točno? Da li pojam arhitekture isključuje sve gradbene aktivnosti koje su nastale prije pojave čovjeka, a postoje paralelno sa čovjekom i sada… ?
Da li je po tim tezama arhitektura samo umjetna tvorba čovjeka ? Da li smo samo mi tvorci „prostora“ ili „volumena“? Da li su i sile vjetra i vode po tome arhitekti? One isto stvaraju prave lukove, nadstrešnice, rupe, jame, špilje i ostale tvorbe unutarnjih prostora…
Zašto ovo zovemo prirodom (koju svakodnevno uzimamo zdravo za gotovo), a ne arhitekturom?
Cerovačke špilje
A ovo bez problema priznajemo kao vrhunsku arhitekturu?
Koichi Takada Architects, Nacionalni muzej, Katar
Ja jesam arhitekt, ali zbog svijesti i strahopoštovanja prema prirodi ne znam odgovoriti na pitanje Što je arhitektura. I nije me sram.
Još i prije fakulteta sam razvila mišljenje da je najveći i najmoćniji arhitekt u cijeloj povijesti čovječanstva, ali i prije…PRIRODA. Što sam starija, to sam više sigurna u svoj stav.
Meni osobno najbolja knjiga koju sam pročitala na faksu je Arhitektura prirode, arhitekta Zvonka Pađana. I ostale su njegove knjige bile otkriće za mladu mene, ali ova mi je bila najdraža.
Atipična literatura prepuna slika i ilustracija prirodnih gradbenih aktivnosti i tvorbi koje mi moje pamćenje aktivira svaki put kada vidim impozantne forme velikih arhitekata novog doba kao što su Frank Lloyd Wright, Renzo Piano, Santiago Calatrava, Zaha Hadid i ostalih.
Vapnene tvorevine danas živih praživotinja KREDNJAKA prikazuju zavidnu visinu do koje se to graditeljstvo uspjelo uzdići, „Arhitektura prirode“, Zvonko Pađan, sl. 19., str.52. (Školska knjiga, 2005.)
Tada svaki put ponovno shvatim da sve ono što ljudi ostvare kao inovaciju zapravo već postoji u prirodi…
ZRAKAŠ Doratspis izgrađuje zrakasto-kuglastu tvorbu, „Arhitektura prirode“, Zvonko Pađan, sl. 26., str.56. (Školska knjiga, 2005.)
Tvorevina ZRAKAŠA Actinomma sp.,”Arhitektura prirode“, Zvonko Pađan, sl. 21.,
str.53. (Školska knjiga, 2005.)
PRESJEK KUPOLE renesansne crkve, Genova,
Ilustracija iz knjige “Konstruktivni elementi
zgrada”, Đuro Peulić (UPI-2M plus, 2014.)
Nalazimo nove načine i nove materijale da napravimo forme koje u prirodi postoje od pamtivjeka. Naravno, mjerilo i medij u kojemu se nalazi je drugačije, a tehničke karakteristike materijala moraju ga pratiti. Zato uvijek ima mjesta za napredak i nove ideje.
Ali otkad sam pročitala navedenu knjigu, čini mi se da je smisao ljudske arhitekture postala reinterpretacija i reinvencija arhitekture prirode.
Tvorevine omotača ZRAKAŠA, „Arhitektura prirode“, Zvonko Pađan, sl. 27., str.56. (Školska knjiga, 2005.)
Vidim razliku između dvije struje u suvremenoj arhitekturi. Prva koja postoji paralelno s prirodom i ne respektira ju. Prilagođava ju i pokušava pripitomiti, a sve u svrhu brze zarade.
Na duge staze, priroda uvijek pobjeđuje.
Druga koja prihvaća sve pozitivne i negativne strane prirode, ne prkosi joj i s vremenom postaje snažnija i kompletnija upravo zbog prepuštanja djelovanju prirode, a sve njene karakteristike iskorištava na načine koji za nju nisu štetni.
Mene oduvijek intrigira taj drugi tip arhitekture.
Zbog toga ću ovaj blog voditi upravo u tom smjeru.
