Villa La Cour

Na prvi pogled djeluje kao suvremena vila.
No njezina logika nastala je mnogo prije suvremene arhitekture.

Inspiracija nije bila pojedinačna dalmatinska kamena kuća, nego način na koji su stoljećima nastajali dalmatinski sklopovi. Male kamene kuće različitih vlasnika postupno su se nadograđivale jedna uz drugu. Između njih nastajali su zajednički prostori, dvorišta i krovne terase koje nisu bile planirane unaprijed, nego su se razvijale zajedno sa životom njihovih stanovnika.

Ova kuća preuzima upravo tu prostornu logiku.

Program nije smješten pod jedan veliki krov, već je podijeljen na nekoliko jednostavnih volumena s dvostrešnim krovovima. Ispod njih nalaze se prostori u kojima se boravi najduže – dnevni prostor i spavaće sobe. Između njih proteže se ravna prohodna terasa koja objedinjuje kuću u jedinstvenu cjelinu. Ona nije tek krov komunikacija, nego suvremena interpretacija zajedničkog prostora kakav je nekada povezivao dalmatinske kuće.

Na taj način nastaje arhitektura koja nije oblikovana jednim volumenom, već odnosima između volumena. Upravo ti međuprostori – terasa, natkriveni vanjski boravak, dvorište i krovna terasa – postaju jednako važni kao i zatvorene prostorije.

Takav pristup omogućio je da se kuća prirodno uklopi u dalmatinski krajolik. Ne zato što doslovno ponavlja tradicionalne oblike, nego zato što koristi ista prostorna načela iz kojih su oni nastajali. Bijela žbuka, kamen, dvostrešni krovovi i duboke sjene nisu ovdje dekoracija, već posljedica arhitekture koja odgovara mediteranskoj klimi i načinu života.

Ovo nije pokušaj rekonstrukcije stare dalmatinske kuće.
To je suvremena interpretacija njezine prostorne logike – kuća koja poštuje kontekst, ali pritom otvoreno pripada svom vremenu.