Živuća arhitektura _ 1. dio
Kako su se sile prirode spojile s planiranom ljudskom gradnjom?
U prvom postu sam objasnila kako da napraviš arhitekturu u kolaboraciji s prirodom. Svoju prirodnu oazu u kojoj ćeš moći regenerirati svoj um i otpustiti stres.
U slijedećim postovima ću objasniti kako s njome surađuju meni poznati pametni ljudi različitih struka. Inženjeri, arhitekti, znanstvenici, inovatori pa čak i filozofi.
To je jako duga suradnja koja seže još od 5og st. prije nove ere. Principe pasivne sunčane kuće udario je Sokrat (469.-397.god.p.n.e.) s modelom kuće tlocrtnog trapeznog oblika i bazom orijentiranom prema jugu. Zidovi su kameni masivni s otvorom isključivo prema jugu. Krov je jednostrešan. Južno pročelje ima trijem koji je koncipiran na način da strme ljetne zrake ne ulaze u prostor, a niske zimske zrake ulaze u dubinu prostora kuće. Sokratov model još uvijek predstavlja savršen primjer sunčane kuće. Kada se malo bolje pogleda, ova kuća izgleda čak i moderno. Zato ne čudi što je puno modernih pasivnih sunčanih kuća oblikovano po istom načelu.
Još od Sokratovog doba ljudi su sakupljali kišnicu, iskorištavali podzemne vode, sunčevu energiju, a u staroj Grčkoj se krenula iskorištavati i energija vjetra. Heronova vjetrenjača koja je pokretala orgulje, je jedan od prvih primjera korištenja energije vjetra za pogon nekog uređaja. Zanimljivo, Heron je već tada osmislio vodoskok koji je fukcionirao samo pomoću hidrostatskog tlaka.
Pojam sunčane kuće treba razlikovati od niskoenergetske, pasivne i plusenergetske kuće.
Radna organizacija za projektiranje Naš Stan iz Beograda i Institut Boris Kidrič iz Vinče 1982. godine razvili su nekoliko koncepata sunčanih kuća, a sam koncept je osnova razvoja današnjih pasivnih, niskoenergetskih te plusenergetskih kuća. Kuće koriste princip pasivne arhitekture i skladište sunčevu energiju. Kuće su projektirane tako da veći dio potrebne energije grijanja dobiju od Sunca tijekom cijele godine dok se kao dopuna sustava grijanja koristi dodatni izvor topline pa se ove kuće istovremeno nazivaju i samogrijaće.
Pasivna kuća je naziv energetskog standarda kojeg je osmislio fizičar Wolfgang Feist. Pasivna kuća je fenomen fizike koji nastoji spriječiti transmisijske i ventilacijske gubitke. Ona je gotovo 100% zrakonepropusna. Drugi naziv za pasivnu kuću je jednolitarska jer troši jednu litru loživog ulja kao energetski ekivalent po metru kvadratnom korisnog prostora, odnosno 15 kWh/m2.
Niskoenergetska ili trolitarska troši 3 puta više, oko 45 kWh/m2.
O pasivnim sunčanim kućama sam dosta naučila od profesora na fakultetu i stručnjaka u tom polju, profesora Ljubomira Miščevića
https://www.nacional.hr/nacionalni-projekt-solarne-stanogradnje-hrvatska-suncana-kuca/
i profesorice Alenke Delić koja je ujedno i projektant vlastite pasivne kuće oblikovane prema Sokratovom modelu:
https://www.dom2.hr/predstavljamo-dom/kuce/pasivna-kuca-arhitektice-i-gradevinskog-inzenjera/
I niskoenergetske i pasivne kuće koriste obnovljive izvore energije za zadovoljavanje vlastitih potreba, a plusenergetska kuća i više od toga.
MOJA PASIVNA SUNČANA KUĆA
Kao student sam osmislila idejno rješenje za pasivnu kuću za jednu zagrebačku projektantsku firmu koja se bavila tipskim, montažnim niskoenergetskim i pasivnim kućama.
Kuća je zamišljena kao jednostavan, kompaktan sklop s dnevnim boravkom, blagovaonicom i kuhinjom orijentiranim na jug. Te dnevne prostorije, zajedno sa ulazom i servisnim prostorima tvore kubus s velikom staklenom stijenom prema terasi i vrtu i ekstenzivnim zelenim krovom. Spavaća soba je u drvenom korpusu u obliku trostrane prizme. Jednostrešni krov spavaće sobe je ujedno i mjesto postavljanja sunčanih kolektora preko kojih se napaja dizalica topline za grijanje i hlađenje i pripremu tople vode. Kuća je zamišljena kao ekološka, što uključuje prirodne i reciklirane građevinske materijale. Ova kuća je omišljena za kontinentalnu Hrvatsku, stoga bi dnevni trakt bilo idealno izvesti od kobi (građevinski materijal koji se sastoji od gline, pijeska, slame, vode i po mogućnosti kreča (vapna). Alternativa je oplatni drvocementni mineralizirani blok, kao npr. Isospan.
Okoliš je zamišljen kao permakulturna cjelina zajedno sa samom kućom.
