„Davne“ 2005. godine, njemački arhitekt i inovator Ferdinand Ludwig izgradio/zasadio je Baubotanic footbridge. Taj projekt je praktična primjena nove arhitektonsko-graditeljske discipline zvane Baubotanik (Bau=konstrukcija + Botanik=botanika). To je laički rečeno, metoda izgradnje zgrada sa živim biljkama. Četiri godine kasnije je doslovno niknuo prvi Baubotanical Tower.
Princip dodavanja biljaka (Ideja i crtež: Ludwig)
Obje građevine su još uvijek eksperimentalne. Osnovni građevni materijal (ako se može nazvati tako) je vrba, kasniji prototipovi Baubotanik građevina su izvedeni s platanom kao na primjer Cube en platane greffé u Nagoldu iz 2012.
Ludwig: „Iako većina ljudi misli da se krošnja stabla tijekom rasta “gura prema gore”, rast u visinu odvija se samo na vrhu izdanka; trup pokazuje rast samo u obujmu. Stoga se mijenja samo osnovna geometrija naših struktura. Rast opsega omogućuje srastanje i urastanje tehničkih komponenti, ali također zahtijeva konstrukcije koje su dizajnirane da izdrže prirodni pritisak rasta. Očito se ne može sve izračunati, jer dinamika rasta podrazumijeva da uvijek postoji izvjesna neizvjesnost – konstruktivno težak, ali konceptualno uzbudljiv aspekt Baubotanika. U urbanom prostoru, Baubotanik može dati veliki doprinos jer strukture drveća imaju visok učinak isparavanja i voda se tako može produktivno koristiti za hlađenje zgrada i grada. Smatramo da naš pristup pruža nove mogućnosti, koje se “ukorijenjuju” u arhitekturi i dizajnu otvorenog prostora na srednji i dugi rok.“
https://futurearchitectureplatform.org/projects/537905c7-70ab-4bbb-a4a9-3ef833f1c078/
Isti pristup prema prirodi i stvaralaštvu ima i umjetnik Richard Reames koji je 1995. napisao ” How to grow a chair: The art of tree trunk topiary”, a 2005. drugu knjigu naziva ” Arborsculpture: Solutions for a Small Planet”. Arborsculpture je umjetnost oblikovanja živih stabala i drvenastih biljaka u skulpturalne oblike, namještaj i skloništa.
https://humanecology.ucdavis.edu/sites/g/files/dgvnsk161/files/inline-files/TLink.pdf
Na 3. godini fakulteta, pod mentorstvom jednog od meni najomiljenijih profesora Borisa Morsana, projektirala sam Poslovnu zgradu neodvojivo povezanu sa zagrebačkim urbanističkim kontekstom uz primjenu nekih načela Baubotanika, no opet ne toliko hrabro. Naime, koristila sam čelik kao osnovnu konstrukciju, a biljke penjačice (trolisna lozica: Parthenocissus tricuspidata (Siebold et Zucc.) Planchon) je listopadna biljka penjačica iz porodice lozica (Vitaceae) Izvor: Trolisna lozica su bile sekundarna konstrukcija, odnosno vezivo koje mijenja providnost fasade s godišnjim dobima i tijekom vremena.
Ovaj projekt je bio uvod za nadolazeći post. To be continued…
Adding {{itemName}} to cart
Added {{itemName}} to cart