Održivost nije dodatan element koji se može prikačiti na konvecionalnu zgradu. Niti je to samo tehnički zahtjev za zgrade. Ona je integralni dio arhitekture, od konstrukcije do dizajna.

Suvremena arhitektura je po mom mišljenju dehumanizirana. Pojam doma smo zamijenili s pojmom nekretnine. Arhitektura je svedena na isplativost čime su se poremetile one prave ljudske vrijednosti: Prije svega psiho-fizičko zdravlje ljudi, a koje je u neraskidivoj i snažnoj vezi sa zdravljem okoliša. Jedno povlači drugo. Dok ne shvatimo da smo važan dio ekosustava, naša arhitektura nema nikakvog smisla.

Ljudsko društvo i okoliš čine jedan sustav koji se mogu razumijeti samo kao cjelina. Zato su kontekst i vremenska dimenzija arhitekture od ključne važnosti za održivi dizajn.

S obzirom da je u zadnje vrijeme – zbog psihološke potrebe ljudi za njom, postala trend i sredstvo manipulacije za prodaju raznih proizvoda na tržištu – odlučila sam objaviti prezentaciju u kojoj želim pojasniti njen stvarni značaj. Kroz primjere, teoriju Stephena Kellerta i moje osobno iskustvo, ova prezentacija donosi uvid u važnost integracije prirodnih elemenata u dizajn – ne samo zbog estetike, već radi stvarne dobrobiti ljudi.